Osim Slovenije, u ostalim republikama bivše SFR Jugoslavije, sportsko-ribolovna udruženja uglavnom slabo ili skoro nikako ne rade posao koji bi trebalo (ČAST pojedninim uduženjima kojih je na žalost veoma malo), a to je da čuvaju vode, čiste priobalne površine, čuvaju i uvećavaju riblji fond vode kojom gazduju itd. Na veliku žalost brojnih ribolovaca koji pripadaju SRD Trebinje, ni ovo udruženje ne pripada rijetkim udruženjima koje svrstavamo u ČASNE IZUZETKE.
Brojni problemi sportskih ribolovaca koji pripadaju Sportskom ribolovnom udruženju Trebinje, godinama nagomilavani, i dalje se guraju „pod tepih“, a uz pomoć jedne grupe koja se skupila oko kotlića da se malo "ugrije", konačno će biti riječi o dijelu tih problema.
Otvaranje nove ribolovne sezone uvijek SRD Trebinje obilježava na tradicionalan način. Tako je bilo i ove godine. Tridesetak ribara okupilo se uz njihov kotlić i uz specijalitete sa roštilja i riblju čorbu, kao i poneko pivo, prepričavali su doživljaje sa vode. Skoro svi su saglasni da je organizacija bila besprijekorna i da je uložen maksimalan trud kako bi sve proteklo u najboljem redu ALI...
Nizvodno, uzvodno i preko puta (na drugoj obali) bilo je puno ribolovaca kojima nije palo na pamet da se pridruže ovom tradicionalnom druženju. Koji su razlozi koji su doveli do ovakve reakcije, razgovarali smo sa društvom (u jednom momentu ovo društvo brojilo je skoro 100-tinjak ribolovaca) koje je organizovalo svoje kotliće i sve ostalo što ide uz svečani način obilježavanja otvaranja sezone.
„Jedan od razloga je jedno obično sujevjerje pojedinih ribolovaca koji žele da svaku sezonu počnu na svom omiljenom mjestu. Naravno, jedan od razloga koji su doveli do ovog okupljanja, kao što vidite i sami, je taj jer veliki broj ribolovaca ne želi da bude na istom mjestu sa drugom grupom ljudi, prvenstveno mislimo na one koji bacaju mreže i bave se drugim vidovima nesportskog ribolova, a SRD Trebinje se nije distanciralo od njih. A na osnovu svega do sada viđenog sumnjamo da su mreže i ove godine odradile svoje dio priče. Unazad nekoliko godina veoma je bilo rijetko uloviti primjerke pastrmke koji su manji od 400g, dok danas imamo situaciju da je skoro lutrija uloviti primjerak veći od 400g. Mada, pošto je sezona ove godine otvorena malo ranije (23.02.08.), možda je ova naša ocjena preuranjena, i tek za 10-tak dana će se znati pravo stanje stvari, ali ako na mjestima koja su staništa krupnijih primjeraka ne vidite nijedan primjerak veće pastrmke, onda se bojimo da je neće ni biti“, rekli su nam skoro uglas neki od ribolovaca koji su pristali da razgovaramo o ovoj „bolnoj“ temi za rijetke sportske ribolovca SRD Trebinje, razočarani svim onim što im se desilo na vodi ovog dana, osim atmosferom koju su sami stvorili i druženjem koje su sami finansirali i osmislili.
Zatim smo jednog od najiskusnijih od ove grupe Danka Komnenovića poznatijeg kao „Danac“, zamolili da prokometariše činjenicu da šest godina nije održana ribolovačka skupština?
„Činjenica je da je SRD Trebinje prešlo sa jednog načina poslovanja na drugi, da im je trebalo dati jedan period za adpataciju na nove uslove rada, ali 6 godina je ipak previše i došlo je krajnje vrijeme da se skupština održi. Da se konačno uvaži mišljenje ljudi koji vole i poštuju vodu, da se vidi kakvi su planovi SRD u narednom periodu. Ne osuđujem nikoga u SRD, ali ako ne postoji plan koji bi trebalo sprovesti u narednom periodu, recimo 5 godina, onda definitivno nešto treba mijenjati, jer zaista imamo reprezentativne vode kada je u pitanju sportski ribolov“.
Možeš li pomenuti bar neke stvari kojima ti i tvoje društvo niste zadovoljni?
"Najveći je problem krivolov. Istina postoje pojedinci koji ne znaju da stanu kada ulove određen broj primjeraka, recimo pastrmke, ali niko nikada nije ribu na nekoj vodi izlovio udicom. Mreže, struja, pogotovo ovo drugo je krajnje pogubno za riblji fond. Ako već ribočuvarska služba ne može da se uhvati u koštac sa ovim problemima, onda bi trebalo razmisliti o tome i naravno raspravljati na skupštini da se dozvoli ribolov u zimskom periodu na Malom jezeru na bijelu ribu i na mladicu (proglasiti lovostaj na pastrmku), a ne da se zatvori kompletno jezero. Zahvaljujući dosadašnjoj praksi zatvaranjem kompletnog Malog jezera od 1. oktobra-1. marta, dolazite u situaciju da mladicu možete loviti samo onda kada je svuda u svijetu zabranjen ribolov na nju (1. marta-1. oktobra), zbog mrijesta?! Još jedan razlog zbog koga bi trebalo otvoriti Malo jezero za pecanje zimi je taj što sigurno ne bi bilo mreža u ovom obimu u kome su sada zastupljene na pomenutoj površini, u ovom periodu. Da li naplaćivati dnevne dozvole, ili otvoriti samo jedan dio vode, tj. napraviti možda nekoliko revira, nebitno je, bitno je da će u tom periodu biti ribolovaca na vodi koji će sigurno reagovati na „akcije“ mrežaroša ako to već SRD ne radi“.
Kad si već pomenuo novi sistem poslovanja SRD Trebinje koje više ne finasira HET, već imaju sredstva samo iz svog budžeta i budžeta Opštine, pa zar ta novonastala situacija ne bi trebala da im bude stimulans da svoj posao obavljaju na bolji i efikasniji način?
„Redovnim obilaskom voda kojim gazduju sigurno bi pokrili veliki dio potrebnih sredstava, a da ne pričamo koliko bi interesovanje za naše vode bilo kada bi se bar malo potrudili da promovišu naše vode koje nude neke stvari kojih ima kao malo gdje u svijetu, poput lova soma preko 100kg, lova šarana tokom čitave godine jer temperatura vode nikada ne padne ispod 6°C, a najčešće i u najhladnijim danima temperatura vode bilećkog jezera je od 8-10°C. Da se napravi nekoliko platformi za pecanje na samoj rijeci, da se napravi bar jedan revir gdje bi se lovilo samo vještačkom mušicom (fly fishing)... Uvrštavanjem voda sliva Trebišnjice na recimo turističke mape koje promovišu ribolov, dobilo bi ne samo SRD već i kompletna ekonomija grada. Poznato je da ima veliki broj zaljubljenika u ribolov koji ne žale da prelete okean ako treba, da bi uživali u ribolovu. Ali takvoj klijenteli treba obezbijediti i odgovarajuće uslove. Ne možemo sebi priuštiti luksuz da dovedemo stranca na naše vode koji bi pri prvom zabačaju zakačio mrežu ili parangal (a svjedoci smo da su ove dvije „alatke“ bukvalno preplavile bilećko jezero). Postoje materijalni dokazi da je SRD Trebinje radilo na vađenju mreža, ali pokazalo se da to nije dovoljno. Treba vršiti konstantan pritisak na ribokradice dok se tome ne stane u kraj. Ono što je najbitnije u svemu ovome je činjenica da postoje zakoni i treba naći ljude koji će ih sporevesti, tj. treba naći i platiti ljude koji će biti plaćeni za ono što rade".
Osim pomenutih problema postoji i problem konstantne zabrane lova plemenite ribe u periodu 15.05.-15.06. Kakvo je tvoje mišljenje da li treba pratiti ribu, njen mrijest i reagovati na vrijeme, a ne administrativno reći, da se npr. šaran mora izmrijestiti u pomenutom periodu?
„Naravno da se riba ne može prisiliti na mrijest već treba biti konstantno na vodi i „čitati znakove“. Ako se šaran okupi na jednom mjestu, grupiše se, prišao je u plićak, odmah treba reagovati i obavijestiti sve ribolovce da u narednih 20-30 dana nastupa lovostaj na plemenitu ribu. Potpuno je svejedno da li se to dešava početkom mjeseca maja, ili eventualno kao što se znalo desiti da mrijest kasni, sredinom juna, objavu o lovostaju treba objaviti tek tada. Ovakva vrsta reakcije karakteriše samo dobra SRD. Znači treba samo malo dobre volje da se sve ove stvari dovedu u red, a ova moja konstatcija opet otvara problem neodržavanja skupštine tolike godine. Znači treba nam strategija razvoja koju bi, opet ponavljam, jedino na skupštini mogli osmisliti, vidjeti koji su ljudi spremni da se uhvate u koštac sa ovim problemima. Mislim da je 15 godina konstantnog uništavanja ribljeg fonda previše i da je konačno došlo vrijeme da se počnu praviti koraci kako bi naše vode konačno postale reprezentativne u svijetu ribolova. Da bi se to ostvarilo ne treba puno, samo malo dobre volje i više rada ljudi zaposlenih u SRD, jer ribolovačka služba mora biti na vodi 24 h i svi ovi problemi će nestati. To je jedini uslov kojii se mora ispuniti da bi ove stvari mogle zaživjeti. Sada ostaje samo da se vidi na koji način to ostvariti. Da se konačno konstatuje da li u ovom gradu ima ljudi spremnih da se uhvate u koštac sa ovim problemima, naravno za dobrobit svih građana ili nema. Ako ne postoji spremnost sadašnjih struktura da se tako nešto uradi, onda treba ili raspustiti ovo SRD ili naći novog gazdu koji će upravljati ovim vodama. Izvršiti komercijalizaciju vode, jer, onaj ko da veliki novac da bi dobio koncesiju nad vodama, onda će sigurno naći i ljudstvo koje će zakon provesti u djelo. Ali ako mi između sebe ne možemo naći ljude koji, sve o čemu smo pričali, ne mogu sprovesti u djelo, onda stvarno treba dovesti ljude sa strane koji će radeći za svoju korist raditi i za dobrobit svih pravih sportskih ribolovaca“, rekao nam vidno razočarani Danac na kraju ovog razgovora.
Naravno da postoje i drugi problemi o kojima smo razgovarali i koje bi trebalo pomenuti, ali i ovo je dovoljno da se stekne uvid u bar neke od brojnih problema koji svakim izlaskom na vodu „tište“ trebinjske ribolovce, a nadamo da će se o ostalim problemima konačno biti riječi na ribolovačkoj skupštini.
Nakon ovog razgovora htjeli smo u cilju pravinog informisanja javnosti kontaktirati i "drugu stranu" ove priče, predstavnike Sportkog ribolovnog udruženja "Trebinje", kako bi se čuo i njihov glas. Boljeg sagovornika na ovu temu o kojoj je govorio Danac i njegovo društvo od predsjednika Udruženja nismo mogli naći. Istina trebalo je vremena da nam se "poklope" termini (pa zato toliko i kasnimo sa ovom pričom), kada je konačno i taj problem riješen, obavili smo razgovor sa gospodinom Zdravkom Ivkovićem, a o čemu smo sve razgovarali pročitajte u redovima koji slijede:
Gospodine predsjedniče, da li je konačno sazrelo vrijeme da se nakon punih 6 godina konačno održi Skupština sportskih ribolovaca SRD Trebinje?
"Ja sam na čelu Upravnog odbora dvije godine i nedavno smo se u Udruženju dogovorili da će ove godine Skupština sigurno biti održana. A to što u prethodnom periodu skupština nije održana smatram propustom prethodnog rukovodstva. Možda je na takvu njihovu odluku uticalo i dešavanje na zadnjoj skupštini kada se pokazalo da ne mogu svi sportski ribolovci prisustvovati, jer se krenulo sa nekim ličnim obračunima, i najbučniji su bili oni koji ne bi trebali ni biti članovi udruženja zbog svojih postupaka na vodi. Zbog svega toga dogovaramo se i najvjerovatnije će se ići na neki sistem delegata kojih će biti 20-30, jer zbog nedostatka prostora i nemogućnosti održavanje reda i mira na skupštini, nemoguće je obezbijediti prisustvo svih ribolovaca".
Pored pomenutog neodržavanja Skuštine više od šest godina, naglašen je problem krivolova, a tu se prije svega misli na mreže i parangale. Tim "spravama" skoro da je onemogućen bilo kakav sportski ribolov, a pogotvo soma. Poznato je da u bilećkom jezeru ima primjeraka težih od 100 kg. Na osnovu tih kapitalnih primjeraka mogla bi se napraviti izuzetno popularno turističko odredište. Kakav je stav Udruženja po ovom pitanju?
"Na nedavno održanom sastanku razgovarali smo kako da se riješi taj problem. Istina je da na jezeru ima "hiljadu" bidona ispod kojih su mreže i parangali. Prošle godine imali smo nekoliko uspiješnih akcija u kojima smo izvadili nekoliko mreža i parangala, a to ćemo raditi i ove godine. A imamo i problema što se tiče ljudstva da se pokrije taj veliki prostor".
Koliko smo upoznati imate desetak ribočuvara. Je li moguće da niste u mogućnosti "pokriti" vodu kojom gazdujete? Inače, na rad ribočuvarske službe i ima najviše prigovora od strane sportskih ribolovaca grada. Zamjerke na njihov račun najviše se odnose na neredovno, gotovo nikakvo prisustvo na vodi i ne baš sjajan kodeks ponašanja.
"S promjenom načina finansiranja društva smanjili smo broj ribočuvara sa 20 na 10, a od tih 10 jedan veći dio angažovan je na čišćenju priobalnih površina. Moraćemo nešto mijenjati kako bi bili prisutniji na vodi. Mada, kada se pogleda trenutno stanje u gradu, ima tu mnogo drugih stvari koje bi trebalo rješavati prije krivolova, a i dalje su nerješiva enigma za izvršnu vlast".
Preovladava mišljenje kod svih sa kojima smo razgovarali da bi to što Udruženje nema stalni izvor finansiranja moralo biti motiv više kad je u pitanju prisutnost na vodi. Svjedoci smo da mnogo ribolovaca sa strane dolazi na peca na našim vodama bez dozvole. Da ribočuvarska služba više vremena provodi na vodi, uvriježeno je mišljenje da bi Udruženje moglo od prodaje dnevnih dozvola ili podnošenja prijava za nesavjesne ribolovce koji pecaju bez dozvole, moglo poboljšati svoju tešku materijalnu sitauciju. Odnosno, da te teškoće materijalne prirode moraju biti stimulans za bolji i kvalitetniji rad ribočuvarske službe, međutim, stiče se utisak da je toj grupi ljudi potpuno svejedno šta se dešava na vodi.
"Ne slažem se sa vama po tom pitanju jer ribočuvari solidno rade svoj posao. Iako imamo manjak ljudi, opet se obilaze obale i ima prodaje dnevnih dozvola. Malo teže ide sa prijavama za nesavjesne ribolovce, jer je sudstvo preopterećeno, mada i tu imamo nekoliko riješenih slučajeva i naplaćenih kazni. I ne slažem se sa mišljenjem da se od dnevnih dozvola može mnogo poboljšati materijalno stanje Udruženja, jer baš i nema toliko ljudi sa strane koji pecaju na vodama kojima mi gazdujemo. Mada i pored svega ima prodaje dnevnih dozvola".
Sportski ribolovci traže da se ukine termin zabrane u zimskom periodu na Malom jezeru i da se uvede i sprovede na djelu lovostaj na pojedine riblje vrste, poput mladice. A jedan od osnovnih zahtjeva osim omogućavanja ribolova tokom čitave godine, je i veća vjerovatnoća sprečavanja bacanja mreža na malom jezeru. Kakav je vaš stav po ovom pitanju?
"Opet kažem da nemamo dovoljno ljudstva za tako nešto, ali, pokušaćemo naći način da budemo prisutniji na vodi, možda i svih 24 h, i pojačaćemo te kontrole. Sredićemo i opremiti kućicu u Lastvi kojoj je prvobitna namjena i bila da ribočuvari imaju mjesto gdje da se zimi skrase i okrijepe poslije obilaska vode tokom čitave ribolovne sezone, a pogotovo zimi. Obezbijedili smo i jedno službeno vozilo kojim bi se obilazilo Malo jezero. Pored jednog čuvara biće angažovana još najmanje dva, a najvjerovatnije trojica, kako bi imali kontinuiranu kontrolu vode uključujući i noćne izlaske. Tačno je da ima jedan broj krivolovaca koji bacaju mreže. Preduzeli smo neke korake da ih konačno spriječimo u tome. Prate se od strane ribočuvara, ali je veoma teško uhvatiti ih i predati pravosudnim organima koji su zatrpani drugim mnogo težim problemima. A što se tiče pecanja preko čitave godine, to bi moglo da donese problem druge vrste, a to je nekontrolisano izlovljanje jer ima mnogo ribolovaca koji love ne samo po 20-30 komada pastrmke, već i mnogo, mnogo veći broj u jednom danu".
Još jedan veliki problem koji je istaknut od strane sportskih ribolovaca je poribljavanje. Niko od njih ne vjeruje da je ubačeno riblje mlađi koliko tvrdite vi iz Udruženja da ste ubacili. Prebacuju vam i da se medijski ne prati taj "sveti čin" za neku vodu. A onda sa druge strane postoji mišljenje koje kaže da iako su tačne te cifre kojima baratate vi iz Udruženja, ribočuvari neradom neuspijevaju da sačuvaju mlađ koja se uglavnom izlovi na sitne mušice vaser kuglom?
"U prošloj godini ubačeno je oko 100 000 komada kalifornijske pastrmke u Malo jezero i rijeku, a jedan manji dio i u bilećko jezero. Svaki put kada se poribljava voda zovemo televiziju, ali ni oni ne mogu baš svaki put da nam izađu u susret i da snime te momente. Pojedinim ribarima smo nudili da idu sa nama kada se poribljava međutim uglavnom su njihove reakcije takve da odbijaju da prisustvuju sa izgovorom da ne žele da nas kontrolišu. A opet ponavljam sve ćemo učiniti da se rad službe podigne na viši nivo kako bi se očuvao riblji fond", rekao nam je na kraju ovog razgovora Zdravko Ivković, predsjednik Ribolovačkog udruženja "Trebinje".
Autor Saša Slavić
Ponedjeljak, 14 April 2008
