petak, 24 jul 2015 14:29

Subjektivni osećaj

Ocenite ovaj članak
(5 glasova)

Ili: Razmišljanje laika o vremenu i vremenu u ovom vremenu leta gospodnjeg 2015. kada je temperatura 38 C iako je na skali mnogo više a subjektivni osećaj još drastičniji

Senzacionalna vest kruži našom plavom kuglom, kao: NASA otkrila planetu sličnu Zemlji koja je udaljena tačno 1400 svetlosnih godina. Sad, ja sam laik, duduk za astronomiju, ali nisam diletant za logiku, pa se pitam sledeće:

Kako su izračunali udaljenost? Ako je najveća moguća brzina - brzina svetlosti, to znači da slika te planete putuje do Zemlje 1400 godina!

To onda znači da mi sada vidimo prošlost, vidimo sliku „Zemlje“ od pre 1400 godina kad je svetlost sa nje krenula ka nama?!

Ako je tako, ko zna da li sada, 1400 godina kasnije, ta „Zemlja“ još uvek postoji?

Nisam pametan za toliku matematiku, ali sam siguran da NASA svoj teleskop nije usmerila ka „Zemlji“ pre 1400 godina – samo tako bi sada videli trenutnu situaciju! Pa Kolumbo je tek 1472. otkrio „Indiju“, nije valjda NASA indijanska tvorevina. Mada su, kako izgleda, Maje i Inke znale više nekada nego mi sada...

Dobro de, malkice sam karikirao, jer je za otkriće te planete zaslužan svemirski teleskop Kepler,  vredan 600 miliona dolara, koji je lansiran 2009. godine sa zadatkom da otkriva nove svetove, slične našem. Ali koliko je za tih 6 godina Kepler prodro duboko u svemir? Pa i da je putovao 300.000 kilometara u sekundi i skratio put sada bio bi bliži „Novoj Zemlji“ tek tričavih 6 svetlosnih godina – kamo gi još 1394 svetlosnih?

Stoga mislim da u tim izračunavanjima udaljenosti nešto debelo ne štima: ili mi uživo gledamo prošlost, ili je udaljenost, pa tako i veličina svemira, mnogo manja! Ili je svemir zakrivljen prostor u 4 dimenzije, a najkraće rastojanje između dve tačke nije prava nego kriva! Eh to vreme – i u sekundama i u stepenima sve više mi je zagonetno!

Jer, Ajnštajn je rekao da nije siguran da je svemir beskonačan, i da je ubeđen kako je samo ljudska glupost beskrajna. I ja mu verujem na reč... za ovo drugo i bez teoreme.

Indijanac

U stvari, najviše verujem njemu, iako nije bio ni katolik ni musliman ni pravoslavac, ni budista ni komunista – bio je običan pagan, za bledolike engleske pretke običan divljak.

Ja sam još kao pubertetlija razbijao glavu blenući u zvezde, a i sada lajem na njih. Tako sam se pitao šta bi se videlo kada bi na nekom nebeskom telu udaljenom toliko i toliko svetlosnih godina postavio ogledalo? Recimo da sada, danas, 24. jula 2015. godine pogledam u ogledalo koje je na nekom telu udaljenom 20 svetlosnih godina – šta bih video? Video bih sebe od pre... 40! Jer 20 godina treba mom pogledu da stigne do ogledala i još 20 da se odbijeni odraz vrati do mene nazad.

Prema tome, sve što vidimo je prošlost! Budućnost „vide“ jedino političari koji su Albertu poslužili kao argument za „Teoriju o beskrajnoj gluposti“. I Indijanci koji su je u tančine predvideli. Sadašnjost vide jedino naši meteorolozi – kod njih temperatura u Srbiji nikad ne prelazi 40 stepeni Celzijusa – ma koliko termometri pokazivali. Odgovor je prost: naši metereolozi imaju termometre iste firme ko NASA teleskope.

Ja sam sada „starac-početnik“ sa tek 62. i po godine pa bih zdravo voleo da vidim „uživo“ sebe sa 22, možda bi mi tada „subjektivniji osećaj temperature“ bio drugačiji – jer imam osećaj kao da je napolju 52 stepena! Zaista, kako to naši meteorolozi računaju taj „subjektivni osećaj“, kako znaju koliki je moj?

Ej Alberte, Alberte – ili si ti u pravu, ili sam ja glup ko tocilo, ili sam prolupao od godina i vrućine, jer mi ništa više nije logično. Recimo, otkad se to Srbi toliko brinu za ekologiju, zaštitu okoline i otkud da tako volu prirodu i cenidu higijenu? Jer neverovatno koliko pate zbog hrasta starog tačno 600 godina – kažu da je toliko star jer ga pamti Pantelija Topalović lično. Pazite, tačno 600 godina – ko da je NASA računala! Pa su zdravo besni zbog sečenja morali da se smire enormnom količinom piva – i svu ambalažu pobacili u Pek „zlatonosni“!

Pek

Ne, nisu ljudi krivi – krivo je drveće, šiblje, žbunje i granje. Jer da ga nije bilo plastično sranje bi otplovilo dalje. Mi živimo uzvodno – zabole nas za sve nizvodno...

Jedan „vazduPLOHOV“ na Fejsu se pita ko će sad da profitira, kao koliko vredi hrastovina i ko će da je proda. On misli da naši političari nemaju centralno, nego da se greju na drva pa su, kao, stoga posekli hrast „star 600 godina“. No, ko zna, možda su čuli da Indijanci seku šumu pa se pripremaju na vreme.

promene

Ja volim prirodu, biljke i životinje više nego ljude. Ali ne razumem kako se može voleti drveće a ne i reke, jer: ČIJE SU NAŠE FLAŠE, bre! Ili grešim, možda je to samo moj subjektivni osećaj - iluzija da su promene moguće. No, i ako nastavimo po starom, da trujemo planetu, ima nade - kada sve zagadimo preselićemo se u tu Novu Zemlju. Samo treba krenuti na vreme...

Indijanac Glod

Lajkuj nas na Facebook-u