(Ili: kako bacati novac u ispušne plinove)
Na početku F1 sponzora ekipa nije bilo. Postojali su pojedini sponzori utrka, ali ekipe nitko nije sponzorirao. Grand Prix utrke su služile za promociju proizvođača i veći broj pobjeda značio je i veću prodaju vozila. Samim sudjelovanjem u utrkama jačao je image i proizvođači su formirali ekipe za sve vrste utrka.
Prvi koji se dosjetio pretvoriti bolid u reklamni pano bio je Colin Chapman koji je Lotuse oblijepio naljepnicama tvornice duhana. U početku sponzorske ere proizvođači cigareta bili su dominantni sponzori (klikni na link levo!)jer su za relativno mali novac dobivali visoku izloženost i vidljivost. Ljudi se ponekad pitaju zašto neke tvrtke odlučuju uložiti svoj novac u reklamiranje u F1, a neke od toga bježe kao vrag od križa. Predugo bi bilo elaborirati cijeli tijek kako se sponzorski pristup mijenjao do danas i zato se osvrćem na današnju situaciju.
Gold Leaf Team Lotus 72 i John Player Special Team Lotus 79
Neki sponzori (Philip Morris) spremni su davati ogromni novac za sponzoriranje F1 ekipe a da se njihov logo niti ne vidi na bolidu. Postavlja se pitanje koji su razlozi takvom pristupu?
Današnje sponzore F1 ekipa možemo podijeliti u nekoliko segmenata. Titularni sponzori su najizdašniji što se tiče novca i za njega dobivaju boje bolida, logotip na udarnim mjestima (stražnje krilo i bokovi bolida) i ime momčadi. Njihov interes je u globalnoj poziciji F1 i na taj način postaju prepoznatljivi u cijelom svijetu. Cijele ekipe im stoje na raspolaganju za marketinške aktivnosti, vozači se pojavljuju u TV spotovima i tiskanim reklamama, a nerijetko sudjeluju i u eventima.
Scuderia Ferrari Marlboro
Mercedes ima u nazivu čak 2 sponzora (AMG i Petronas). Ti iznosi se kreću oko 10-50 milijuna € po sezoni. Iako se novac čini velikim, to je zapravo u konačnici najjeftiniji oblik oglašavanja po jedinici ekspozicije i u slučaju jakog branda daleko jeftiniji od pojedinačnog angažmana svakog sudionika. Zbog svoje izdašnosti, gubitak ovakvog sponzora znači financijske poteškoće za ekipu (prelazak Petronasa iz Saubera u Mercedesov tabor se dosta reflektirao na rezultate i financijsko stanje ekipe).
Druga vrsta sponzora (kojih može biti jedan ili dva) je sponzor čiju boju dobija bolid (livery). Oni svoj interes baziraju na vizualnoj prepoznatljivosti bolida i vozača, koji također služe kao manekeni u promotivnim aktivnostima. To ne moraju biti globalni igrači, ali se traži prepoznatljivost na ciljanim tržištima (Sahara na Force Indiji je dobar primjer). Ova vrsta sponzorstva može ekipi nametnuti i plaćenog vozača (Perez, Maldonado).
Naftne kompanije se vole vezati uz F1 jer su derivati njihov glavni proizvod i u samom sportu vide svoj interes. Petronas, Shell, Exxon, Petrobras imaju u F1 svoj interes i uvijek će ga imati. To su goriva i maziva, kao i globalna prepoznatljivost.
Tehnički sponzori u principu ne plaćaju svoje sudjelovanje novcem već svojim proizvodima i tehnologijama. Brembo, Marelli Magneti, Bosch i ostali proizvođači nemaju globalni interes u povećanju prodaje svojih proizvoda (jer se prodaja uglavnom ugovara s proizvođačima automobila) ali imaju visokotehnološki poligon za svoje proizvode. Do početka 90-tih automatski mjenjači su bili privilegija američkih i automobila visoke klase, a danas su dostupni već i u najmanjim vozilima. Isto se odnosi i na proizvode tipa ABS i EPS koji su do savršenstva dovedeni upravo kroz F1 i tada su postali komercijalno dostupni svima. Bolidi F1 rade u ekstremnim uvjetima i trošak ustupanja tehnologije i proizvoda je neznatan u odnosu na povratne informacije.
Ferrari 312V12 iz 1969. samo reklame proizvođača iz auto industrije
Povezani sponzori su najčešće tvrtke kćeri ili na neki drugi način povezane tvrtke s vlasnikom ekipe. Fiat, AMG, Nissan, Infinity su dobar primjer globalnog marketinga.
Licencni sponzori su sponzori koji plaćaju oderđeni iznos kako bi mogli prodavati svoje proizvode brandirane imenima ekipe. Iako ponekad takvi sponzori mogu proći loše financijski (Ferrari - Panerai) brandiranje proizvoda imenom F1 ekipe stvara dodatnu vrijednost, a time i profit. To su najčešće proizvođači satova, visoke mode, telekomi i ostale firme koje pokušavaju pronaći svoj interes.
Ostali sponzori plaćaju skoro nevidljive naljepnice na bolidu tražeći u tome svojih 5 minuta slave. Ponekad to može za ekipu biti kratkoročno korisno, ali zna biti i dvosjekli mač. Mercedesova ekipa koja je u svom zenitu krčmi i ugled i image reklamirajući Blackberry koji je na rubu propasti.
Kao što je Chapmanov pristup u početku bio revolucionaran, danas smo svjedoci revolucionarnog pristupa Red bulla. Dvije ekipe, jak vizuelni identitet, proizvod s visokom dodanom vrijednošću i predanost ekstremnim i onim manje ekstremnim sportovima od Red Bulla su stvorili dominantni brand u segmentu proizvoda koji su u principu marginalni.
Osnovna postavka za interes sponzora je globalna prepoznatljivost i interes publike. U situaciji čestih i nespretnih promjena pravila, interes za F1 pada, a samim tim i interes sponzora i moglo bi se dogoditi da bolidi uskoro izgledaju kao u 50-tim i 60-tim godinama prošlog stoljeća.
Paolo Beneteau
