Trofej

  • Povećaj veličinu slova
  • Podrazumevana veličina slova
  • Smanji veličinu slova
Home Blog Glod DVA KUMA


Kažu da čovek vredi onoliko koliko ima prijatelja. Ja onda ne vredim mnogo. Jedva da na prste mogu da ih izbrojim, a za one prave, sa velikim P“, dovoljna mi je i jedna šaka. I još prstiju pretekne...

Razlog je prost – internet! Sve sam manje sa ljudima, a sve više s njim. Tačnije, sa njima“ – imam ih više. Jedan prijatelj za jedno, drugi za drugo... A najveći prijatelj mi pomaže u poslu. I to besplatno, ništa ne traži, zahteva, izvoljeva... osim malo pažnje. I stabilan napon.
Pogađate? Moji prijatelji su postali kompjuteri. Ili: kompjuteri su mi postali prijatelji. Istina, još uvek sa malim p“. Veliki Prijatelji su i dalje od krvi i mesa. Verujem (nadam se) da tehnologija neće baš toliko napredovati da mogu sa kompjuterima i kafu popiti.
Jer, džaba što su uvek raspoloženi za igru, što igraju kao velemajstori... nije to – to. Nije isto kada "pojedem" kralja mašini kao kada matiram drugara. Kompjuter ne može da pocrveni, prebledi... ako je na pogrešno polje konjem kročio. A i nekako mi bez veze da se ljutim na monitor što mi je uzeo damu. Uostalom, meni treba prijatelj koji ponekad i izgubi, a ne koji me redovno rastura.
Izgledalo mi je kao novinarsko preterivanje pisanje o kompjuterskim zavisnicima. Ali sada shvatam koliko je to tačno. Ako jedan dan ne radi ADSL postajem nesnosan samom sebi. Nervoza nestaje čim se konektujem. A pre mi je bilo nejasno kako se to može družiti preko interneta. Danas, čim iskoči omiljeni mi nik, obradujem se ko rodu rođenom. A u životu ga nisam video, nekim prijateljima čak ni pravo ime ne znam?!
Tako sad ispada da imam više prijatelja nego što priznajem. Tačno, ja ih smatram za prijatelje, ali da li i oni mene? E, to se može proveriti samo licem u lice. Stoga, uključite web kameru, molim.
Ne vredi, definitivno smo gotovi. Pravih druženja će biti sve manje, elektronskih sve više. Pa čak će i kumstvo polako nestajati. Zato ja ozbiljno razmišljam da za kumove uzmem Google i YouTube!
Napolju veje. Opet ono bijelo govno! Srećom, nema grtal’ce. A u sobi toplo. Prijatelji tu, sklupčali mi se oko nogu ko mačići, tiho zuje, ko da predu od blaženstva. Na stolu dva monitora. Na jednom jedan kum, na drugom drugi – divanimo o svemu i svačemu.
I tako do proleća. A onda na vodu. Iako se i pecati može na kompjuteru, to ipak nije to. Bar ne još...

D. Jovanov
P.S.
Na slici vidite mog najstarijeg prijatelja, koji je, nažalost, odavno preminuo. Zvao se ZX Spectrum. Slava mu i hvala! Uvek ću ga se sa setom sećati.

Molim prijavite se za komentarisanje

Komentari (2)

  • jovis jan 08, 2010
    Nekoliko puta sam pročitao ovaj tekst... kao da sam ga ja pisao. Neverovatno! (jedino, što nažalost ne igram šah, uh!)
  • Ivica dec 25, 2009
    He, sad bi pesimista rekao da je sve (otudjenje, nemanje vremena za druge, internet zavisnost...) pocelo od Spectruma i jos malo pre njega, optimista opet bi kazao da je "knjiga najbolji covekov prijatelj (racunar je moderno izdanje knjige, i jos malo vise)". Lala zna da kaze : "Ko zna zasto je to dobro..."

NOVI BROJ

Trofej video



Get the Flash Player to see this player.

WebTrofej

Vreme

Cloudy

29°C

Beograd

Cloudy

Humidity: 27%

Wind: S at 9 mph



I miris i ukus
ribolovac120x60 
cementni
evrotom
Bavarian guiding service
radius_nautika

argeta_nov_logotip
Nature Comes True
nsvet

solaris
bgstacle_com
Gabika