Dosao sam na Dunavac oko 6,30 tog 15. decembra 2009. Moj brat je vec zabacio dva stapa sa povecim plovcima i kederima na nekih petnaest -dvadeset metara od obale, cekao je stuku. Vec ih je imao nekoliko od dva i tri kilograma u zadnjih par dana. Dani su postajali sve hladniji i stuka se za kederima povlacila iz Dunava u zimovnik, radila je.
Kažu da čovek vredi onoliko koliko ima prijatelja. Ja onda ne vredim mnogo. Jedva da na prste mogu da ih izbrojim, a za one prave, sa velikim P“, dovoljna mi je i jedna šaka. I još prstiju pretekne...
Šta reći za mašinicu koja se proizvodila duže od 50 godina, a nema ni jedan jedini lager, nema super-stoper, nema ni pužni ni tanjirasti pogon, nema worm shaft, nema ni SiC ni keramičku vođicu strune, nema...
A šta onda ima? Ima savršen kvalitet, poseban sistem od osam zupčanika, metalo telo i rotor i što je najvažnije nepodeljeno poverenje ribolovaca širom sveta! A zna se kako se poverenje teško stiče. Naravno, bilo je i ima još dosta fantastičnih mašinica, ali barem meni je ova uvek na prvom mestu. Koristim je već godinama, podmazujem i održavam i radi kao najbolji švajcarski sat!
Ovo je istinit dogadjaj i odgovor na testu iz hemije na Univerzitetu u Beogradu. Odgovor jednog od studenata je bio toliko "dubok", da je profesor odlucio da ga podeli sa svojim kolegama preko interneta.